Avgust je za mnoge mjesec godišnjih odmora. Za Mirzetu Tomljanović iz Bijeljine, ovo je mjesec dežure na SOS liniji 1264 za prijavu nasilja u porodici u Republici Srpskoj.
Telefon je, kaže, uvijek na prvom mjestu, maksimalno pojačan da u svakom momentu u toku 24 sata mogu odgovoriti na poziv. A pozive, kaže, ne propuštaju.
"Vi kad dežurate znate da nečiji život možda ovisi o vama i postoji taj opravdani pozitivan grč da taj posao obavite najbolje što znate i umijete." Kako za Radio Slobodna Evropa (RSE) pojašnjava broj prijava se povećao ove godine u odnosu na prethodnu.
Pozive su imali i u petak kada je u Gradačcu Nermin Sulejmanović u videu uživo na Instagramu ubio bivšu partnericu Nizamu Hećimović.
"Ponekad nažalost ljudi ne prepoznaju sve oblike nasilja. Kod nas još vlada pravilo da jedan šamar nije nasilje. Međutim sa prvim šamarom počinje. Onda se samo nastavlja u mnogo surovijem obliku. Ovaj posljednji slučaj u Gradačcu je pokazao svu surovost nasilja u porodici", navodi Mirzeta.
Broj za prijavu nasilja na kojem ona radi u Republici Srpskoj postoji od 2005. godine kada ga je uspostavio Gender centar tog entiteta. Isti sistem za prijavu nasilja u porodici postoji i u Federaciji BiH na broj 1265 i vodi ga Gender centar FBiH.
Šta kada žena nazove SOS broj?
Podaci OSCE-a kažu da je skoro polovina žena u BiH iskusilo neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine. Podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine pokazuju da je tokom prošle godine nasilje u porodici prijavilo 2.290 osoba.
Mirzeta koja radi u Fondaciji Lara kao tehnička koordinatorica sigurne kuće, kaže da je mnogo razloga za to. Počevši od toga da sa ovim kategorijama niko nije pričao od rata.
"Ljudi su prepušteni sami sebi, ekonomska situacija je takva kakva jeste, nesigurnost samog življenja na ovim prostorima vjerovatno je jedan od uzroka povećanog nasilja."
Na SOS broj za prijavu nasilja, kaže, uvijek je neko dostupan. Pored nje, u smjeni rade psiholog i sociolog.
Šta se dešava kada dobiju poziv? Mirzeta pojašnjava da sve zavisi od trenutne potrebe žrtve.
"Ukoliko se radi o žrtvi koja trenutno trpi nasilje onda se od nje uzimaju samo najosnovniji podaci. Ime, prezime i adresa. Poziva se policija odmah i obavještava da se na toj i toj adresi dešava nasilje", pojašnjava Mirzeta.
Dodaje da je poziv policiji anoniman i da oni ne odaju ime žene.
"Jer se one plaše da daju svoje ime i prezime. Vidjeli ste šta je ova žena rekla u svojoj izjavi 'plašila sam se za sebe i dijete', zato ga je prijavila i nažalost ona nije naišla na razumijevanje."
- Ženske sjenke na RSE: Priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema
Tokom daljeg procesa obavještavaju policiju koja na teren izlazi u najkraćem roku i uzima podatke o tome šta se dogodilo. Na osnovu izgleda žrtve, stana i ostalog oni mogu shvatiti da se nešto dešavalo, pojašnjava. Žrtva i nasilnik se odvojeno saslušavaju i onda se poduzimaju određene mjere.
Osim prijave trenutnog nasilja, žene zovu i zbog savjeta.
"Recimo želi da podnese tužbu za razvod braka. Mi te tužbe radimo besplatno za žrtve nasilja u porodici. I sva pravna i psihološka pomoć je besplatna. Neki traže i psihološku pomoć."
Pročitajte i ovo:
- Algoritmi ne prepoznaju ubistvo: Zašto je video iz Gradačca bio online tri sata
- Meta: Uklonit ćemo svaki sadržaj koji veliča počinitelja i ubistva iz Gradačca
- Ubistvo uživo: 'Navikli smo da stalno budemo pod strahom'
- 'Groblje femicida' u Zenici
Sa više od 20 godina iskustva rada na telefonima za pomoć žrtvama nasilja, ova koordinatorica sigurne kuće kaže da je svaka priča o nasilju u porodici teška, ali da je posebno uznemirujuće kada prime poziv noću.
"Društvo oko vas spava, a neko vapi za pomoći. I vi ste mu jedina karika i prilika u tom momentu gdje želi da prijavi ili konkretno nasilje koje se dešava a imamo i situacija, prosto žena u tom momentu da priča. Nasilje se možda desilo ranije, ali ona ima potrebu sada da priča."
U tim momentima, pojašnjava, važno je odreagovati na pravi način i razgovarati sa ženom jer njoj to itekako znači.
"Prosto nakon svakog razgovora sa nama su smirenije, znaju da mogu da se obrate nekome za pomoć. "
'Višegodišnje nasilje prije poziva'
Svrha postojanja SOS telefona jeste da se reaguje najbrže moguće. A veliki broj prijava stiže gotovo svakodnevno. Samo u Bjeljini koja ima 107.000 stanovništa u prvih šest mjeseci bilo je 400 poziva na broj na kojem radi Mirzeta.
U nedavnom razgovoru za RSE Francesca Montagna, program menadžerica mehanizma za praćenje Istanbulske konvencije pri Vijeću Evrope, rekla je da globalno postoji nedovoljan broj prijavljivanja nasilja nad ženama.
"Statistike pokazuju da čak 84 posto slučajeva ostaje neprijavljeno zbog nepovjerenja u institucije", kaže Montagna.
Mirzeta navodi da je njihovo iskustvo da žena obično trpi višegodišnje nasilje prije no što se odluči prijaviti pomoć. U tome dominira fizičko nasilje.
"Žena nikada ne zove poslije prvih batina, šamara ili uvreda. Nego je to nagomilani proces gdje u njoj kontantno izaziva osjećaj straha, da neće naići na razumijevanje, kako će se shvatiti jer je ona njega prijavila. Postoje brojne naše predrasude koje nju spriječavaju da napravi taj korak."
No, kaže onda kada okrene broj, napravila je veliki iskorak u svom životu.
"Najteže je dok ne naprave taj korak i dok ne shvate da mogu nekome da se obrate i da mogu nekome pomoći."
Krug nasilja nikada se ne zatvara jednim pozivom. Potreban je rad sa institucijama, psiholozima i razni tretmani. No i jedan poziv policiji ili socijalnom radu ženi može pokazati da nije sama i da ima podršku, pojašnjava Mirzeta.
"To njoj znači mnogo jer na taj način joj šaljete poruku da društvo reaguje i da ima obzira prema njoj", pojašnjava koordinatorica Fondacije Lara. Također kaže da sa velikim brojem žena ostaju u kontaktu do te mjere da njihov odnos preraste u prijateljstvo.
RSE podcasti o nasilju nad ženama:
- 'Celog života je bila žrtva, ćutala i trpela'
- 'Živimo u komfor zoni nasilnika'
- 'Čujem ih, po cijelu noć ona vrišti'
Osim brojeva za pomoć ženama koje trpe nasilje, širom Bosne i Hercegovine brojne organizacije pružaju i besplatnu pravnu pomoć i psihološko savjetovalište.
Na teritoriji BiH postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Sigurne kuće nalaze se u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Zenici, Mostaru, Modriči, Banjaluci i Bijeljini.
Pored SOS brojeva Gender centara oba entiteta, nasilje se može prijaviti i direktno na broj policije na 122.
Facebook Forum