Zbog odsustvovanja sa nastave maloljetnih učenika srednjih škola koji su se pridružili protestnoj šetnji zbog proglašenje nezavisnosti Kosova juče su u Podgorici pala i prva isključenja djeci koja su premašila limit od 25 neopravdanih časova po polugodištu.
Prosrpska opozicija, međutim i dalje ignoriše upozorenje Ministarstva prosvjete koje tvrdi da se učenici politički izmanipulisani i da im je mjesto u školama. Odgovarajući na pitanje da li osjeća odgovornost zbog sankcija sa kojima se suočavaju srednjoškolci portparol Srpske narodne stranke Dobrilo Dedeić kaže da su postupci Ministarstva i pojedinih direktora krajnje neozbiljni:
"Ljudi su, učenici, odgovorni za svoj politički stav, oni imaju svoj politički stav, imaju svoj nacionalni osjećaj i oni taj nacionalni osjećaj i činjenicu da se dešava jedna strašna stvar, ne samo u njihovom okruženju nego i njihovim emocijama, njihovom životu, u životu njihovih roditelja manifestuju na način na koji su odlučili da to urade. Što se tiče bilo koga od njih podržavamo svaki njihov napor, podržavamo njihove ambicije da dokažu i da su socijalizovani i da su ljudi i da imaju nacionalni osjećaj i da imaju razum kada je u pitanju Kosovo i Metohija".
RSE: Govorite o političkom stavu, o odgovornosti, to je ipak nešto što pripada zrelim ljudima, ovdje se radi o djeci koja nemaju 18 godina, o srednjoškolcima, nemaju ni zakonsko pravo da izađu na izbore. Da li u toj situaciji ipak možemo govoriti o zloupotrebi tih klinaca?
Dedeić: Ne, apsolutno ne možemo, zato što su ta djeca dovoljno svjesna, ako su djeca i ako to ne koristimo kao uslovan termin, okruženja i životnih i društvene situacije, prosto zato što su ljudi sa prostora Crne Gore veoma razumni i veoma bistri ljudi, a djeca talentovana, ako ništa drugo.
RSE: Da li su i parole tipa "Ubij, zakolji..." koje govore ta djeca, odraz te samosvijesti o kojoj govorite ili su ipak rezultat nekog nezdravog uticaja sa strane?
Dedeić: Nesporno je da postoje sporadični problemi ili sporadični elementi koji mogu da pokvare određenu pozitivnu vrstu energije ili atmosfere i nikada u životu, kada je bilo ko u pitanju, ne bih mogao da opravdam takvo skandiranje ili takvu parolu.
Valentina Radulović Šćepanović, bivši prosvjetni radnik i funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista, kaže da najoštrije osuđuje svaki oblik zloupotrebe djece:
"Iz resornog ministarstva smo čuli jasnu ocjenu da se kroz ponašanje učenika tokom protestnih šetnji, kroz obilježja koja su nosila i kroz oznake lako zaključiti da se radi o klasičnoj političkoj manipulaciji. Ja samo podsjećam da je i Ustavom Crne Gore i Konvencijom Ujedinjenih Nacija o pravima djeteta i čitavim nizom rezolucija, deklaracija, konvencija Savjeta Evrope i drugih relevantnih međunarodnih institucija jasno definisano pravo djeteta na obrazovanje kao jedno od njihovih elementarnih prava. Obrazovanje se stiče u školama, na ne na ulicama, trgovima, protestnim okupljanjima".
Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković odgovornost ne pripisuje samo političkim strankama. On smatra da država i institucije sistema zaboravljaju na značaj prevencije i kontinuiranog rada sa mladima:
"Ova đeca ne samo što su političke, ideološke, vjerske žrtve zloupotrebe, što su žrtve brojnim mitova i zabluda kojima se, na žalost, nijesmo kao društvo uopšte posvetili, čak ni u ovom tranzicionom periodu, već su i žrtve tolerisanja i ignorisanja od strane države ili preciznije rečeno vladajuće koalicije, jer ona je ravna državi, brojnih negativnih pojava, protesta, govora mržnje i raznih kršenja zakona. Čini mi se da nedozvoljavanje nekoj važnoj političkoj temi za koju je očigledno zainteresovan dio političke javnosti da se o tome ne govori u institucijama sistema, što je prije svega svakako Skupština Crne Gore, izgleda da se sve prepušta ulici, a to ustvari govori o tome koliko je sistem na "staklenim nogama" i koliko država Crna Gora nije razvila svoje istinske kapacitete".