Koliko je zaista učinjeno, ocjenjuje advokat Radomir Prelević, čija kancelarija zastupa žrtve i porodice ubijenih u deportaciji.
"Uradili su što su htjeli, a ne što su mogli i čine apsolutno samo ono što hoće, a ne ono što im zakon nalaže i ono što objektivno mogu. Tu njenu izjavu apsolutno demantuju ove dvije činjenice. Prva, tužbe su čekale tačno godinu dana na zakazivanje pripremnog ročišta i druga činjenica je da naše žalbe protiv prvostepenih presuda čekaju u Višem sudu u Podgorici tačno 20 mjeseci, a da ni o jednoj nije odlučeno".
Ovim činjenicama koje je iznio advokat Radomir Prelević, čija kancelarija u ime žrtava deportacije vodi parnične postupke protiv države Crne Gore, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova, prethodilo je trinaestogodišnje ćutanje crnogorskog pravosudnog sistema o deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica, većinom Bošnjaka, iz Crne Gore u proljeće '92. godine vojsci haškog bjegunca Radovana Karadžića, od kojih su njih osamdesettroje ubijeni u okolini Foče, a za čiju smrt do danas niko nije odgovarao. Istraga tužilaštva na čijem je čelu tada bila upravo Vesna Medenica pokrenuto je godinu dana nakon pokretanja parničnih postpaka neposredno prije prvog sudskog ročišta:
"Tužilaštvo je zahtjev za sprovođenje istrage podnijelo samo zbog toga da bi se suprotstavilo našim građanskim tužbama za naknadu štete, pozivajući se na i izjavljujući «tražimo prekid postupka sve dok se ne zaviši krivični postupak» koji smo mi navodno tražili. U tom zahtjevu za sprovođenje istrage, da ne pominjem drugo, predloženo je za saslušanje šesnaest ljudi koji su stradali, koji su smrtno stradali, što je više od ironije".
U, samo nekoliko do sada donesenih prvostepenih presuda za nadoknadu štete, dosuđeni iznos za gubitak člana porodice iznosi par hiljada eura više od presude koju crnogorski sudovi dosuđuju za klevetu političarima i javnim ličnostima. Prelević podsjeća kako je Tužilaštvo Vesne Medenice «činilo sve što su mogli» u rasvijetljavaju deportacije:
"Tužilaštvo je i protiv takvih presuda izjavilo žalbe po svim osnovama «nije izvršeno djelo, nijesmo mi odgovorni, ne postoji odgovornost Crne Gore, postoji odgovornost Bosne, zatim, zastarjelo je».Zatim,moram da pomenem, predratni predsjednik opštine Srebrenica Malik Meholjić , po imenu se pominje u UN-ovom izvještaju, država Crna Gora nije sprovela istragu o njegovom nestanku a pisanih dokumenata o njegovom nestanku nema. I upravo se Tužilaštvo suprotstavilo tužbi njegove porodice time da nema pisanih dokumenata".
Istraga za utvrđivanje krivično pravne odgovornosti u slučaju deportacije pokrenuta je 18. februara 2006. protiv šestorice policijskih funkcionera, direktnih učesnika, od kojih je jedan u međuvremenu umro. Dvije godine kasnije rezultati istrage se ne naziru. Komentarišući navode izvještaja Ujedinjenih nacija, u kojem se navodi da Vlada Crne Gore nije dostavljala podatke o 15 slučajeva koje je taj tim istraživao, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, osim tvrdnje i navoda da je u svim slučajevima ratnih zločina «urađeno sve što su mogli», obećala je i niz konkretnih koraka koji će se ubuduće preduzeti zahvaljujući potpisanom ugovoru o saradnji između tužilaštva Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Advokat Radomir Prelević:
"Sve je to jedna iluzija.Zato što u dosadašnjim našim predmetima i parnicama preko 100 porodica i četvorica od ukupno sedmorice preživjelih su došli i svjedočili u građanskim parnicama. Državni tužilac je uvijek blagovremeno mjesecima unaprijed bio obaviješten o datumu njihovog saslušanja. Nikad baš nikad nije iskorišćena mogućnost da ih istražni sudija sasluša".
Kada je riječ o ostalim slučajevima ratnih zločina podsjetimo, Vesna Medenica je rekla da je za slučaj Morinj gdje su devedesetih držani hrvatski ratni zatvorenici “čula tek 2003.», da je tek prije pola godine pokrenuta istraga za progon Bošnjaka iz Bukovice kod Pljevalja, takođe devedestih, te da nema nikakvih konkretnih rezultata u istrazi za ubistvo izbjeglica sa Kosova albanske nacionalnosti u Kaluđerskom Lazu prije devet godina.