Porodično stablo "Bosanska dinastija Kotromanića" lična je karta Bosne, umjetničko djelo, slika hrasta sa članovima dinastije Kotromanića koji su više od 700 godina vladali srednjovjekovnom bosanskom državom ili, kako naglašava autor prof. dr. Enver Imamović, svjedočenje da je bosanska država jedna od najstarijih država Slavena:
“Dakle, od 968. godine do 1304. godine to je 200 godina. A od Kulina Bana do zadnjega izdanka dinastije Kotromanića, do zadnjega kralja je sljedećih 500 godina - 700 godina postojanja Bosne, evidentirano, dokumentirano. A od prvoga spominjanja bana do danas je 1200 godina. Toliko je vaša Bosna.”
Iz izvedene geneze vidljivo je da je Bosna bila samostalna država, sa vlastitim vladarima, dvorom, jakom diplomatskom službom, vojskom, vlastiti novacem.
Posebno se izdvajaju periodi Kulina Bana, kada je nastala Povelja dubrovačkim trgovcima koja se označava i kao rodni list srednovjekovne bosanske državnosti, ali i vladavina Stjepana II Kotromanića kada je Bosni pripojen Hum, današanja Hercegovina, te oblasti Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja, čime su granice Bosne dovedene do tri rijeke - Save, Drine i Cetine.
Istaknuti bh. intelektualac fra Luka Markešić podsjetio je na različite duhovne tokove, vjerski pluralizam kojeg su podržavali Kotromanići, što je srednjovjekovoj Bosni dalo pečat izuzetnosti:
„Katolička crkva sa središtem i Rimu, Pravoslavna crkva sa središtem u Carigradu i Crkva bosanska sa središtem u Bosni - i Kotromanići su nastojali sa svakom od ovih crkava izgraditi dobri odnos. Možda u ovakvom stavu vidjeti i razlog lakšega prihvaćanja islama, kao sada četvrte vjerske zajednice.“
Porodično stablo Kotromanića, Foto: Tina Jelin Iako je Austro-Ugarska zaslužna za razvoj institucija poput Instituta za istraživanje Balkanskog poluostrva, Geološkog instituta, Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ona nije bila zainteresirana za istraživanje nacionalne historije koja se odnosi na život države Bosne i Hercegovine. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Bosna je podijeljana na četiri banovine, a nakon proglašenja NDH postaje dijelom hrvatske teritorije. Iako se za vrijeme socijalističke Jugoslavije obnavlja Bosna i Hercegovina, svi znaci nekadašnje državnosti su reducirani.
Krvna loza bosanske dinastije zato predstavlja i svojevrsnu obnovu pamćenja o vladarskim ličnostima značajnog perioda povijesti Bosne, a za akademika Muhameda Filipovića, i obnovu zajedničkog identiteta kojeg različiti nacionalizmi i danas pokušavaju osporiti:
„200 godina je u našim ljudima ubijano osjećanje ponosa da su imali svoju zemlju, da su imali svoju državu, da su imali svoje plemstvo, da su imali svoje banove i kraljeve, da su imali ljude koji su ih na dostojan način reprezentirali i u državnoj i u vojnoj i u duhovnoj sferi, u umjetničkoj sferi i u kojoj god hoćete.“
Razvoj državnosti BiH na početku 21. stoljeća, njen put u evropsku porodicu, zaključuje i prof. Mirko Pejanović, nemoguće je posmatrati bez istine o povijesnom razvoju srednjovjekovne bosanske države koja je bila priznata na evropskim dvorima. Pejanović dodaje i kako porodično stablo dinastije Kotromanić može biti i svojevrsna prekratnica u obrazovanju generacija koje dolaze:
„Porodično stablo dinastije Kotromanića imaće važno mjesto u edukaciji srednjoškolske i studentske populacije, pa i šire - u edukaciji građana, i treba naći svoje mjesto u svim školama i vaspitno-obrazovnim institucijama.“
Na način dopadljiv i razumljiv za djecu, intelektualce, akademike, na stablu je prikazano 14 vladara. Njihovi likovi skinuti su sa autentičnih, postojećih dokumenata, dok se u tekstu navodi 70 članova dinastije Kotromanić.