Pjevač sevdalinki Nedžad Salković dobio je prvostepenu presudu pred banjalučkim Osnovnim sudom kojom se opovrgava njegovo učešće u ratnim zločinima nad Srbima u Tuzli. Prema informaciji, koju je svojevremeno na svojoj internet stranici objavio Dokumentacioni centar Vlade RS-a, Salković se teretio za ubijanja i zlostavljanja vojnika JNA na Brčanskoj malti, u maju 1992. godine. Monstruozne optužbe zaprepastile su poznatog pjevača:
„I onda je za mene pisalo tamo doslovce: ’Nedžad Salković, pjevač, odgovoran je da je 15. maja kao član’, po njima, ’jedinice Patriotska liga’, to je nepostojeća, da vam ja kažem, jedinica, ’učestvovao na Brčanskoj malti u ubijanju oko 230 oficira, vojnika JNA, u zarobljavanju oko 140 oficira i vojnika JNA gdje su ih odvodili,’ znači i ja,’u nekakve logore, u nekakve zatvore’ - da smo ih mučili na razne načine, ubijali na razne načine, odsijecali im dijelove tijela, polne organe, ubijali ih pucajući im u anus itd. Evo to je ukratko.“
Janko Velimirović, iz Sekretarijata Vlade RS-a za odnose sa Haškim tribunalom, kojem je pripojen nekadašnji Dokumentacioni centar, objašnjava da je Vojno tužilaštvo u Beogradu istraživalo slučaj Tuzlanske kolone, tokom čega se došlo do imena koja se dovode u vezu sa događajima u Tuzli, 15. maja ‘92. godine. On kaže da je Dokumentacioni centar RS-a 2000. godine obrađivao krivične prijave i slučajeve koji se tiču ratnih zločina i tom prilikom došao do predmeta u kojem je preuzeo spisak od 49 imena, među kojima i ime Nedžada Salkovića. Velimirović priča da je sporni dokument bio namijenjen za internu upotrebu kako bi se olakšali istražni procesi:
“Mi nismo vršili nikakvi trijažu ili selekciju da li su ta imena koja su navedena u krivičnim prijavama ili u sličnim dokumentima provjerena, na šta se odnose, već jednostavno smo preuzeli te spiskove za koje smo smatrali da su pravovaljani, dakle da o njima nema diskusije i da će se o njima kasnije voditi proces. Ne znam, možda smo mi propustitli što mi nismo uzeli presude, a mi smo uzeli više ove krivične prijave, znači to su bili dokumenti protiv kojih je pokrenuto, a ne da je i dokazano.“
Advokat Nedžada Salkovića, Amir Omerćehajić, potvrđuje da je upravo u tome suština tužbe:
„To je prenesena jedna krivična prijava bivše JNA iz 1995. godine. Međutim, ili namjerno ili slučajno, neko je napravio previd, pa je ne samo rekao da postoji sumnja da je gospodin Salković uradio to, nego mu je stavio na dušu i odgovornost, dakle nije samo prijava u pitanja nego bi u pitanju bila i pravosnažna presuda, što niti je vođen postupak, niti je na bilo kakav način dokazivano to što mu se stavljalo na teret. Mi smo uspjeli dokazati, što iskreno da kažem i nije bilo teško, da gospodin Salković sa događajima koji su mu stavljeni na dušu nije imao ništa.“
Prvostepena presuda kojom je sud naložio Vladi RS i Sekretarijatu za odnose sa Tribunalom da je objave u centralnim dnevnicima javnih emitera donesena je gotovo tri godine nakon podnošenja tužbe. Nedžad Salković objašnjava šta mu je najveća želja nakon svega:
„Da mi je toga pojedinca ili grupu da sjedem s njima, da popijem piće, ili s njim, i da kažem:’Bolan, de mi reci što si mi to uradio, šta sam ja to tebi u životu skrivio?’“
U presudi banjalučkog Osnovnog suda navodi se da su informacije Dokumentacionog centra o Salkovićevom učešću u zločinu nad vojnicima JNA na Brčanskoj malti - lažne. I Pravobranilaštvo RS-a, koje je zastupalo Vladu u parnici, nije ni pokušalo dokazati Salkovićevo učešće u navodnim zločinima, već je odbranu zasnovalo na tezi da je Dokumentacioni centar preuzeo spornu informaciju iz službene evidencije bivše JNA. Usprkos tome, u Pravobranilaštvu najavljuju žalbu na presudu, ali ne žele govoriti šta će biti osnov žalbenog zahtjeva.
Sam Nedžad Salković nije zatražio novčano obeštećenje od RS-a, iako je zbog pomenutih insinuacija godinama bio spriječen da putuje u Srbiju, gdje je ranije bio redovan gost. Njegov advokat objašnjava da je Sekretarijat Vlade RS-a odbio čak i nagodbu kojom tek treba da “izrazi žaljenje” zbog prenesene krivične prijave protiv Salkovića:
„I to izražavanje žaljenja je bilo previše nekome da prihvati kao način okončanja ovog spora.“
Iako će na izvinjenje odgovornih po svoj prilici još čekati, poznati pjevač sevdalinki bez imalo gorčine spominje posljednje boravke u Banjoj Luci. Zahvaljuje se na korektnom i ljudskom odnosu sudija i pravobranioca, a posebno ga raduje što ga nekadašnja publika u tom gradu još uvijek prepoznaje i voli. Kaže da ga takođe raduje što ima još ljudi poput njega - koji su daleko od rata, politike i laži.