Naš gost je Zdravko Grebo

Sta mislite o tome da se drzava Bosna i Hercegovina jednostavno ukine, te da se kao policijske snage uvedu snage Ujedinjenih nacija i Amerikanci, te da se cijela zemlja stavi pod upravu medjunarodnih menadzera i pametnih ljudi, neka vrsta protektorata Ujedinjenih nacija ?

Nije mi drago što posljednje pitanje u ovom našem razgovoru jeste pitanje iz očaja.Nije mi drago, jer sam i sam očajan i melanholičan. Pretpostavljajući da dijelimo patriotsku emociju prema zajedničkoj nam domovini, odgovor bi morao biti u krajnjoj liniji dvosmislen. Bosna i Hercegovina danas jednostavno ne zna da li jeste ili nije,da li postoji ili ne postoji, jer je čak i prema svom oficijelnom nazivu, tek geografska odrednica, ako bi htio biti zlurad, meteorološka prognoza.Vaš prijedlog za rješenje već dugo vremena razmatram i sam sa dužnom pažnjom, ali se bojim da je za nas dvojicu pomalo prekasno. Niko nikada neće biti sretan da živi pod protektoratom,dakle kao pubertetski nedorastao politički narod, ali pitanje ostaje šta ako ste osuđeni da živite pod torturom politički nedoraslih,a uzgred i temeljno korumpiranih i nekompetentnih političkih elita.Nekada davno, ne baš sasvim duhovito citirao sam refren jedne narodne pjesme: “Teško meni sa tobom,a još teže bez tebe“, misleći naravno na međunarodnu zajednicu. Ono što nismo doživjeli i zbog čega još uvijek aktuelno bolujemo jeste denacifikacija.

Da li mislite da bi se bh inteligencija napokon trebala politicki organizovati. Mislim na sve koji su jos devedesetih pozivali na razum i koji su polako nestajali iz javnog zivota pod najezdom nacionalizma i rata koji je uslijedio. Sta cekate. Bosni ste potrebni kao politicari i nemate alternativu. Ili...

Ne čekam ništa, gdje ste me ostavili tu ćete me i naći. Dakle, ista adresa, Bolnička 11, deveti sprat, dvanaest godina nakon Daytona, šesnaest godina nakon početka rata i osamnaest godina nakon prvih višepartijskih izbora. Toliko o sebi. Političko organizovanje inteligencije,pod uslovom da upotrebljavate izraz u skladu sa arhaičnom socijalističkom terminologijom „poštena inteligencija“ je jednostavno „Nemoguća misija“. Uzelo bi nam cijeli dan, možda i noć da Vam ponudim argumenete za ovu tezu. No, da skratim. Prvo, inteligencije je po definiciji kvarljiva roba,čak i ako se složimo oko elementarne definicije ko jeste,a ko nije inteklektualac. Drugo, „intelektualci“ su nepogrešivo prepoznali nove kriterijume socijalne promocije, a oni jesu ekskluzivno vjersko-etnički ili jednostavnije „ svak' sa svojim narodom“. Ovo se odnosi na one misleće ljude, djelatnike u oblasti nauke, kulture, obrazovanja, medija.....i zašto ne i sporta, koji dijelom vlastite duše možda i vjeruju u ideju i konačno, prezira vrijednu,treću grupu intelektualaca čine oni koji promučurno prepoznaju novo vrijeme i nove okolnosti i spremno prodaju svoje usluge novim legalno izabranim,ali neukim vođama nacije zarad sitnih ,a ponekad i krupnih sinekura. Dakle kao odgovor nikakavo bratstvo,a pogotovo jedinstvo intelektualaca u koje se Vi uzdate,nije ni na vidiku, a sumnjam da i nakon „ vidika“,nije moguće.Mrka kapa,a može i fes.

narod u nasoj zemjli treba posao skolu zivot kad ce se to dogoditi i hoce li se to dogoditi kad ce se te politicke face promijeniti i konacno doci neko ko svarno voli narod bih.narod je bolestan gledajuci iste face i slusajuci iste price godinama

Narod u Bosni i Hercegovini ako je Boga i Pravde svakako zaslužuje nešto bolju sadašnjost, i ako nam se posreći, bolju budućnost. Ako bi makar samo za trenutak zaboravili da nismo samo Bošnjaci,Srbi i Hrvati nego da smo možda bogati ili siromašni,mladi ili stari,muškarci ili žene, Krajišnici, Posavci, Hercegovci ili Podrinjci, politička scena u Bosni i Hercegovini bi mogla izgledati drugačije. Nažalost ,posljednjih osamnaest godina novo demokrature nisu bitno doprinijele uvođenju klasične političke ponude koja bi nas inspirisala da glasamo prema svojim vlastitim životnim planovima. Novoinstalirani lideri su vjerovatno sa pravom ponosni što su srušili jednopartijski sistem, ali su vjerovatno zaboravni u pogledu vlastitih rezultata u uspostavljanju tri jednopartijska sistema.Narod nije bolestan,ali živi u atmosferi konstantnog straha.Matrica političkog života u Bosni i Hercegovini svodi se na konstantno potsječanje da ako narod i vjera ne budu čvrsto uvezani onaj drugi i treći će nas uništiti.Ja tu činjenicu shvatam,ali ne razumijem. “Nove face“ ćemo ugledati kada ljudi svoje dostojanstvo uzmu ozbiljno u obzir i u skladu sa tim u biračke kutije ubace svoje glasove. Do tada narod ima vlast koju zaslužuje.

Bogumil je htio nesta reci ali bolje bi bilo da je rekao:svatko kako se deklarise nek ide tamo i rekao je sve za BOSNU neka idu tamo gdje pripadaju neka ostave na miru one koji vole BOSNU koji zive za NJU l koji su spremni da zivot daju za NJENU slobodu!

Nisam baš siguran šta je Bogumil htio reći,ali znam šta bih ja volio reći ako postoji spremno uho da ćuje moju najnoviju molitvu za Bosnu i Hercegovinu. Nikada ne bih rekao bar do onog trenutka kada na to budem prisiljen da svi oni koji ne vole moju viziju Bosne i Hercegovine treba da odu. Svjestan muke i frustracija u kojim ovaj narod u ovoj zemlji živi nikada neću izgovoriti rečenicu: ako ne volite idite,ali zemlju ne možete ponijeti sa sobom,bez obzira da li imali ili nemali rezervnu domovinu. Moje iskrene nade su smještene u možda već sada utopijskoj želji stvaranja političkog programa koji bez prevare i prekrštenih prstiju u đepu iskreno kaže: ova država pripada svim ljudima koji u njoj žive i svi oni,bez obzira na svoja kolektivna prava koja moraju biti garantovana i zaštićena,imaju doslovno ista potraživanja u pogledu vlastitog učešća u njenoj sudbini.Još jednom,mada možda nepotrebno, Bosna i Hercegovina mora „pripadati“ svakom svom državljaninu ili je neće biti,ako već nije nestala.

Kada ce se u BiH suditi svima koji su pocinili ratne zločine?

Zahtijevalo bi ljetnji dan dopodne da iole smisleno odgovorim na ovako postavljeno pitanje. No,da skratim. Tribunal u Hagu je već obavio dio posla, mada ni izdaleka ni u mjeri u kojoj bi neposredne žrtve iole zadovoljio.Sa druge strane dio slućajeva procesuiranja ratnih zločinaca je prenesen ili inicijalno pokrenut na „lokalnim“ sudovima.Inače,vjerovatno djelimo uvjerenje da se „svima koji su počinili ratne zločine u Bosni i Hercegovini“ neće suditi nikada. Imajući u vidu način na koji je „rat“ u Bosni i Hercegovini zaustavljen moje pitanje Vama glasi: „Zašto su svi optuženi za ratne zločine za svoje nacionalne skupine ustvari heroji?“ Očekujem brzi odgovor!

Zašto su inelektualci dozvolili da im domovini raznorazni svjetski probisvjeti kroje zastavu, grb, himnu i druga obilježja koja obilježavaju jednu suverenu državu.Zar kod nas nema sposobnih kreativaca, umjetnika, pjesnika,kompozitora, profesora, politologa i pametnih političara da to sami urade za svoju domovinu. Zar smo tako nisko spali?

Naravno da smo „nisko spali“, možemo mi još. Taman kad pomislimo da smo dotakli dno pokaže se da ima još prostora za propadanje.Inače intelektualci nisu ni dozvolili, ali se ni usprotivili, donošenju odluka u pogledu državnih simbola.Čak i u hipotetičkoj varijanti da ih je za mišljenje neko ko donosi odluku i upitao vjerovatno bi dobili tri temeljno etnički obojena rješenja,ili sklepane hibride koji kao slikovnica hoće da simbolizuju svaki nacionalni kapric. Znam da zvuči cinično ali ,hvala Bogu da imamo zastavu i grb koji najviše potsječaju na logotip Varta baterije i himnu koju tek možemo zviždukati.

A sta Vam fali demokratija u kojoj bi svako zivio tamo gdje hoce? Bossnjake u Tursku, Hrvate u Hrvatsku, Srbe u Srbiju, pa dovesti 4 miliona Kineza (koji to demokratski hoce) da od zemlje naprave Kinu!

Ništa nam ne fali .Problem je šta da ljudi koji neće da idu urade sa vlastitim životima i da se još naguravaju sa 4 miliona Kineza. Znam da je Vaše pitanje neka vrsta ironije, ali ste mi ostali dužan odgovor da li tolika količina Kineza ima istu želju da dođe u Bosnu koliko je jaka želja Bosanaca i Hercegovaca da napusti vlastitu domovinu,osim naravno u egzotičnim pojedinačnim slučajevima kada ovu zemlju u Japanu predstavlja travnički ljekar porijeklom iz Afrike.

Bosna bez entiteta; regionalizovana Bosna i Hercegovina. Kako je to moguce postici?

Parola dana je: Bosna cijela iz tri dijela. Ili još gluplje, parafrazirajući blagopočivšeg Miloševića: Bosna i Hercegovina će biti cijela ili je neće biti! Odgovor na ovu stupidnu ideju temeljno zavisi od odluke njenih građana. Ako je svi ili bar većina budu iskreno voljeli onda bilo koji ustavnopravni aranžman nije nemoguć. Entiteti,kantoni,distrikti i ostale ustavnopravne kerefeke će tada zaista postati stvar forme i dizajna.

Gospodine Grebo,Prateci vase javne nastupe prije rata i tokom rata u opkoljenom Sarajevu s mnogim vasim stavovima sam se licno slagao. No, kako je vijeme odmicalo vasi stavovi, ocjene, pogledi nekako su se poceli mijenjati. Ne bih zelio pomisliti da si mijenja i boja kosulje, ili ste se pak malo umorili. Sta je u pitanju?

Iskreno zahvaljujem na brizi za moje zdravlje, energiju i garderobu.Ja sam tamo gdje ste me ostavili. Košulju, majicu, gaće i čarape mijenjam dnevno. Malo se šalim, jer ne „ kontam“. Ako je samo boja dresa u pitanju ja još uvijek navijam za Velež i Liverpool. Boju dresova valjda znate ili što bi rekao moj pokojni prijatelj Pjevač: „Šta je sporno?“ ili kako vi kažete: „Šta je u pitanju?“

Koliko se mogu prisjetiti, Vi govorahu nekada o gradjanskoj BiH. Da li jos mislite da je to moguca ideja i nije li ona isto sto i utopija? Imate li kakvih konkretnih rezultata koji izlaze iz domena akademije. Koji su po Vama interesi koji udruzuju politicke snage u BiH, tako da BiH moze prvo postati drzava, a ne zove se medjunarodna zajednica?

Vaše „ime“ je sjajan šlagvort da vam odgovorim „nije mi nigdje“. Ja ću nastaviti da vjerujem da Bosna i Hercegovina, respektujući sve etničke, religiozne, lingvističke, tradicijske, regionalne razlike koje moraju biti institucionalno, proceduralno zagarantovane i zaštičene jeste ipak u krajnjem ishodu asocijacija građana Bosne i Hercegovine.Ako ova improvizovana definicija građanske Bosne i Hercegovine jeste prihvatljiv odgovor na Vaše pitanje,onda ona znači da moramo postići novi društveni ugovor .Tada će to značiti da Bosna i Hercegovina interno nije međunarodna zajednica, ali također da međunarodna zajednica nije jedini garant njenog opstanka.