Nakon što je proglašen za pobjednika predsjedničkih izbora u martu, rezultat koji nikada nije bio doveden u pitanje, Vladimir Putin započinje novi šestogodišnji mandat svečanom inauguracijom u Kremlju 7. maja.
Od rezultata izbora manje je izvjesno ono šta slijedi, ali postoje snažne naznake: više ljudi za rat u Ukrajini, novi porezi za finansiranje rata, nova preslagivanja osoblja unutar Kremlja, nove prijetnje NATO savezu i novo gušenje neslaganja.
Najjasnije naznake iznesene su u Putinovom govoru o stanju nacije u februaru. Najznačajnije je, rekla je Tatjana Stanovaja, iskusna stručnjakinja za rusku politiku, koliko se čini da su Putin i Kremlj sigurni u geopolitički položaj Rusije.
"To nije prazna propaganda, već odraz planova za ideološko širenje, izvoz 'putinizma' u zapadne zemlje i aktivan rad sa potencijalnim 'prijateljima'", napisala je tada ona u analizi za Carnegie Endowment for International Peace.
"Drugim riječima, geografsko vrijednosno bojno polje još jednom se pomjera na teritoriju Zapada, a Putin ima više samopouzdanje nego ikada."
"Horizonti ovog 'svetog rata' sada su se proširili", rekla je Stanovaja.
Rat (nije) gotov
Više od dvije godine od početka opšte invazije na Ukrajinu, ruske snage trenutno su uhvatile momentum, gradeći simboličnu pobjedu zauzimanjem u februaru industrijskog grada Avdijivka i napredujući dalje protiv ukrajinskih sbaga.
Trošak, u smislu ruskih vojnika i opreme, na nivou je koji nije viđen od Drugog svjetskog rata, s više od 320.000 ubijenih ili ranjenih vojnika i hiljadama uništenog oružja, tenkova, vozila i oružanih sistema, prema zapadnim procjenama.
Industrijska baza zemlje ubacila je u veću brzinu, proizvodeći sve više oružja i opreme.
Pronalaženje osoblja bilo je problematičnije. Putin je naredio mobilizaciju oko 300.000 ljudi sedam mjeseci nakon početka invazije, što je potvrda da rat neće biti tek laka šetnja. Naredba je odjeknula ruskim društvom, potaknuvši egzodus ljudi koji su bježali u inostranstvo.
- Njemačka povukla ambasadora iz Rusije dan prije Putinove inauguracije
- Navaljnaja upozorava na spremnost Putina da udari u Evropi
Vojni planeri natjerali su hiljade ljudi "pod ugovorima" da volontiraju, koristeći natprosječne plate i druge unosne naknade, poput isplata nadoknada udovicama i preživjelim iz porodice u slučaju smrti na ratištu.
Bonusi za potpisivanje novih ugovora iznose do 700.000 rubalja (7.600 dolara), prema istraživanju Instituta za ekonomije u razvoju Banke Finske, što je iznos veći od godišnje prosječne plate od 2022. U siromašnijim regijama Rusije, gdje su prosječne plate još niže, finansijski poticaji za dobrovoljno prijavljivanje za odlazak u rat još su veći.
Planeri rata su iskoristili ogromnu zatvorsku populaciju, nudeći zatvorenicima pomilovanje ili amnestiju za počinjena krivična djela u zamjenu za vojnu službu. Prema nekim procjenama, do 100.000 zarobljenika možda je završilo boreći se u snagama za čije se stope gubitaka također vjeruje da su znatno veće od onih u redovnim jedinicama.
Vojni komandiri takođe su dotjerali i lažirali ugovorne obaveze. Nekim zatvorenim vojnicima je navodno odbijeno obećano otpuštanje nakon kratkotrajne službe i umjesto toga im je rečeno da će biti pušteni tek kada se završi rat. Komandiri su skratili dopuste i odmor za neke jedinice, što je izazvalo bijes porodica vojnika i potaknulo pokret pod nazivom Put kući, koji je predstavljao izazov za zvaničnike zalažući se za rotaciju trupa.
Drugi krug mobilizacije, kako kažu stručnjaci, ne čini se neizbježnim. Uprkos ogromnim gubicima, Rusija je od februara 2022. izgubila više vojnika nego Sovjetski Savez tokom cijele decenije u borbama u Afganistanu, a komandiri izgleda namjeravaju da nastave sa iscjepkanim sistemom dovođenja regruta.
"Kremlj će 2024. godine morati da odluči: ako broj gubitaka ostane visok kao danas, kao što je bio tokom posljednjih nekoliko mjeseci... Kremlj će morati da pronađe više vojnika", rekao je Pavel Luzin, stručnjak za ruski vojno-industrijski sektor i istraživač na Fletcher School of Law and Diplomacy na Univerzitetu Tufts.
Kremlj će, ili morati da izvrši još jednu mobilizaciju "silom, prisilom", rekao je Luzin tokom foruma 14. marta koji je organizovao Centar za analizu evropske politike, ili će morati poslati veći broj vojnih obveznika da se bore u Ukrajini. Obje opcije bile bi vrlo nepopularne.
Trenutno svi Rusi između 18 i 30 godina moraju po zakonu da služe 12 mjeseci u oružanim snagama, ali te regrute nije dopušteno slati u inostranstvo ili u borbu.
Više oružja, manje hljeba
Ruska ekonomija je transformisana i stavljena u ratni pogon. Ogromna industrijska baza zemlje je osposobljena da proizvodi oružje potrebno da se ide u korak sa razaranjem Ukrajine.
U prve dvije godine, Kremlj je izdvojio više od 30 triliona rubalja (325 milijardi dolara) za ratne napore, a stručnjaci procenjuju da će udio bruto domaćeg proizvoda na vojne i bezbjednosne troškove ove godine premašiti osam odsto.
Ta državna potrošnja pomogla je privredi da prkosi zapadnim sankcijama, sa predviđanjima rasta od 2,6 odsto ili više ove godine.
Novac za ratne napore dolazi velikim dijelom iz vladine kase pune naftnih dolara. Ministarstvo finansija je u januaru saopštilo da očekuje da će ove godine donijeti 11,5 biliona rubalja (125 milijardi dolara) prihoda od prodaje nafte i gasa, pri čemu će Kina i Indija biti glavni kupci.
Ali vlada je takođe potrošila ušteđevinu za crne dane, a vladini podaci pokazuju da je skoro polovina nacionalnog fonda iscrpljena do kraja 2023.
Tokom svog februarskog govora o stanju nacije, Putin je signalizirao da Kremlj želi da prilagodi Poreski zakonik kako bi prikupio više prihoda i prebacio poresko opterećenje na one koji više zarađuju.
Vlada razmatra povećanje poreza na dohodak građana sa 15 procenata za one koji zarađuju više od pet miliona rubalja na 20 procenata i povećanje stope poreza na dobit preduzeća sa 20 procenata na 25 procenata, navodi ruski novinski sajt Important Stories i Bloomberg.
To bi pomoglo da se zatvori rupa od 1,6 triliona rubalja (17 milijardi dolara) koju je Ministarstvo finansija prognoziralo za 2024.
Promjena stražara
Putin je tokom govora pomenuo i stvaranje nove nacionalne elite, ističući da onima koji su se borili u ratu ili na drugi način dali punu podršku ratnim naporima treba omogućiti privilegovane pozicije, bilo u društvu ili u samoj vladi.
Među sadašnjom "elitom" su Putinovi savjetnici, njegovi povjerenici iz unutrašnjeg kruga, moćna predsednička administracija, šira vlada na čelu sa premijerom Mihailom Mišustinom, grupa koja je relativno stabilna posljednjih godina.
Neki od njegovih povjerenika su stari. General Valerij Gerasimov, 68-godišnji načelnik ruskog Generalštaba i generalni komandant rata u Ukrajini, na primer, je iznad starosne granice za obavezno vojno penzionisanje. Šef moćne Federalne službe bezbjednosti Aleksandar Bortnikov ima 72 godine, godinu dana je stariji od Putina i priča se da je bolestan.
"Ono što je neizbježno jeste da će ruska vojska postati istaknutija u ruskoj politici", rekao je Andrej Soldatov, autor i stručnjak za ruske bezbjednosne službe, tokom foruma 14. marta. "I svaki rat u Rusiji, bez obzira koliko je katastrofalan, ipak je proizveo veoma popularne generale koji su igrali zaista značajan dio ruske politike."
Neki od prijedloga koje je Putin iznio u svom govoru uključivali su uspostavljanje pet novih "nacionalnih projekata" sa fokusom na glavne socijalne politike za koje će biti potrebna nova značajna sredstva i vjerovatno stvaranje položaja novog zamjenika premijera.
"Putin je već dugi niz godina izbjegavao veliku rekonstrukciju među ruskim najvišim zvaničnicima kako bi spriječio bilo kakve spekulacije o tranziciji vlasti ili nasljednicima. Sada, međutim, nema drugog izbora osim da osnaži velikog novog političkog igrača", napisao je politički komentator Andrej Percev.
Ako dođe do velikih promjena, jedno ime koje treba imati u vidu je Sergej Kirijenko, koji je uticajni akter iza kulisa u predsjedničkoj administraciji, entitetu odgovornom za inžinjering svih aspekata predsjedničkih izbora. On je takođe bio glavni čovjek Kremlja na okupiranim ukrajinskim teritorijama koje je Moskva anektirala.
Kirijenko je bio "namjesnik Donbasa" koji je mogao da "nastavi da napreduje ka vrhu", rekao je jedan bivši vladin zvaničnik za ruski novinski sajt Meduza.
Drugi je Aleksej Djumin, bivši Putinov tjelohranitelj, koji je sada guverner Tulske oblasti.
"Nije pitanje legitimiteta. To je pitanje demonstracije kontrole sistema, dovoljno odanosti među elitom kako bi se izrodio rezultat koji želi Kremlj", rekao je Thomas Graham, koji je radio kao šef za pitanja Rusije u Nacionalnom savjetu bezbjednosti Bijele kuće od 2004. do 2007.
"Iznad toga, ne mislim da Kremlj razmišlja u okvirima demokratskog legitimiteta na način na koji mi to radimo na Zapadu, to nije nešto što je na umu", rekao je u martu.
'Uništenje civilizacije'
Putinova popularnost u Rusiji bila je potpomognuta prosperitetom u kojem je uživala rastuća srednja klasa početkom 2000-ih, kao i imidžom stabilnog vođe nakon turbulentne decenije pod njegovim prethodnikom Borisom Jeljcinom.
Popularnost potiče iz ličnosti snažnog čovjeka, posvećenog vraćanju globalne moći koje se mnogi Rusi sjećaju iz sovjetskog razdoblja. To uključuje suprotstavljanje Zapadu, NATO savezu, a posebno Putinova ratoborna retorika, od barem 2007., kada je počeo da poredi Sjedinjene Države s nacističkim Trećim Reichom, koja se zaoštrila od njegovih posljednjih izbora 2018. i dodatno u periodu pred invaziju na Ukrajinu u februaru 2022.
Tokom govora pred parlamentom, Putin se hvalio ruskim nuklearnim arsenalom i zaprijetio da će ga upotrijebiti protiv zapadnih zemalja ako se direktnije umiješaju u ukrajinski rat.
To bi rezultiralo "sukobom u kojem bi se koristilo nuklearno oružje, što bi dovelo do uništenja civilizacije", rekao je Putin.
"Oni u konačnici moraju da shvate da mi takođe imamo oružje koje može pogoditi mete na njihovoj teritoriji", rekao je.
U signalu uoči Putinove inauguracije, Ministarstvo odbrane objavilo je planove za vježbe koje simuliraju korištenje taktičkog nuklearnog oružja, nazivajući vježbe odgovorom na, kako je rečeno, "provokativne izjave i prijetnje" zapadnih zvaničnika.
Putinovo nasleđe je iscrpljeno ishodom sukoba Rusije sa Ukrajinom, kažu analitičari: ako ne potpunu pobjedu, on želi neki drugi rezultat koji bi mu omogućio da ostvari pobjedu. To, plus napori Zapada da spriječi pokoravanje Ukrajine, znači da će se ratoborna retorika nastaviti.
Pored toga, upozoravaju drugi eksperti, Kremlj i vojni komandanti mogu biti ohrabreni da izazovu NATO i Sjedinjene Države na drugim mjestima ili na druge načine, u zavisnosti od toka rata i toga koliko se zapadne nacije kolebaju u svojoj podršci Ukrajini.
Neki evropski lideri su sugerisali da bi Kremlj mogao biti dovoljno samouvjeren da direktno testira NATO, da vidi kako i da li će alijansa zaista odgovoriti na konfrontacije sa ruske strane.
Neposluh se neće tolerisati
Najmanje od 2012. godine, kada se Putin vratio na funkciju predsjednika poslije četvorogodišnjeg premijerskog mandata, vlada je stisnula civilno društvo, nevladine organizacije, grupe za ljudska prava, nezavisne medije i druge. Veliki broj ljudi i organizacija stavljeni su na crnu listu, prijeti im krivično gonjenje, bankrot ili su protjerani iz zemlje.
Rat u Ukrajini je dodatno ubrzao kretanje ka policijskoj državi, pri čemu su zakonom kriminalizovali svi koji dovode u pitanje rat ili mu se protive.
Bivšeg poslanika po imenu Boris Nadeždin, koji je zastupao antiratni stav, prihvatili su mnogi Rusi koji se protive Putinu i sukobu. Ali vlasti su ga blokirale da se kandiduje na predsjedničkim izborima iz tehničkih razloga.
U februaru, onesposobljena opozicija je pretrpjela još jedan udarac kada je Aleksej Navaljni, borac za borbu protiv korupcije, koji je sve više hvaljen kao vodeći lider, umro u arktičkom zatvoru. Neki od onih koji su se odvažili da na sahrani odaju poštu Navaljnom našli su se na udaru policije.
Po svim procjenama, represija protiv neslaganja samo će se povećati u Putinovom petom mandatu. Kremlj se nada da će društvo biti zastrašeno i natjerano na pristanak ili apatiju.
"Tačno je da Kremlj ne voli masovne javne nemire. Oni su zabrinuti šta to znači za stabilnost režima", rekao je Graham. "U određenoj mjeri su paranoični zbog toga, jer mislim da preuveličavaju destabilizujući aspekt javnih protesta. Ali oni su zabrinuti zbog toga i decenijama brinu zbog toga."
"Oni su zabrinuti zbog svega što pokazuje inicijativu ili spontanost stanovništva, i mnogo više vole političku apatiju i ljude koji se ne bave politikom", rekao je Graham. "Stabilnost sistema je zapravo zasnovana na apatiji."
Facebook Forum